Promišljanje

Spomenik je metalan razlomljeni krug. On nosi dvostruku simboliku. U prvom redu kružni oblik predstavlja univerzalan simbol savršenstva, sublimnosti, završetka jednog perioda i početka drugog. Krug simbolizira sveukupnost koja obuhvaća sav prostor i sve vrijeme. On ocrtava ono nezavršeno, beskonačno, nemjerljivo, nedohvatljivo, onaj neodredivi dio vječnosti koji nadilazi sposobnosti ljudske racionalnosti. Svi ti pojmovi imaju svoj fokalan cilj u pojmu žrtve. Upravo da se naglasi eshatološku dramatiku ljudske žrtve, taj se krug s lomila na dnu. Time u prvi plan izlazi dinamika i snaga koju žrtva – bilo ona koja je sama sebe dala u borbi protiv zla bilo ona koja je nevina pala u ratnim i poslijeratnim sukobima – prouzročuje, naime, pokret, zamah, zaokret. Sjećanje i spomen na žrtve ima smisla samo ako nas pokreće i nadahnjuje.
S druge strane, taj je krug povezan sa zemljom, on prizlazi iz zemlje. To se vidi iz toga da se krug ne prelama oštro u zemlji, već se svaki od krajeva kruga nastavljaju poput staza. Ta je staza začimanje kruga i to je mjesto na kojem će se započeti nizati imena žrtava, godine i drugi natpisi prema potrebi. Koliko krug simbolizira aspekt vječnosti koju može priskrbiti žrtva, toliko podloga, povezana sa zemljom, simbolizira aspekt zemaljskoga iz kojega je žrtva proizašla i u koji se žrtva vraća. To predstavlja našu zemlju kao teleološki aspekt žrtve: radi se o prisjećanju na žrtve koje su žrtvovane radi ideala buduće slobode.